Povijest škole
Povijest V. gimnazije
V. gimnazija počela je s radom 7. studenog 1938. godine kada je
osnovana V. muška realna gimnazija kraljevskim ukazom i odvajanjem od
I. gimnazije. Prve je godine V. gimnazija imala 762 učenika u 17
razrednih odjela.
Početkom drugog svjetskog rata prekida se redovna nastava, a zgradu koristi vojska. Redovna nastava odvija se u učiteljskoj školi u Medulićevoj ulici 33, a kasnije se održava konzultativna nastava s polaganjem ispita.
Školske godine 1945./46. obnavlja se rad V. gimnazije. Škola dijeli prostor s VIII. ženskom gimnazijom a kasnije s osnovnom školom. Od školske godine 1953./54. škola postaje mješovita, a reorganiziranjem školskog sustava gimnazija ostaje bez nižih razreda, ostaju samo V., VI., VII. i VIII. razredi koji se od 1960./61. školske godine iskazuju kao I., II., III. i IV. razred gimnazije. Od te godine V. gimnazija sama koristi prostor u Klaićevoj 1 te radi u dvije smjene s 32 razredna odjela. Škola se usmjerava prirodoslovno-matematičkom programu u većini razrednih odjela. Primjereno usmjerenju usklađuju se i kabineti fizike i kemije, i zbog toga se smanjuje broj razrednih odjela na 28.
Broj razrednih odjela i programska orijentacija na prirodoslovno-matematički smjer ostaje do reforme 1977. godine, kojom se ukidaju gimnazije. Škola od 1946. godine nosi ime V. gimnazija Bogdan Ogrizović, pa tako s tim imenom ulazi 1977. godine u Pedagoško obrazovni centar. U okviru Pedagoškog obrazovnog centra s XI. gimnazijom i Školom za odgajatelje, V. gimnazija zadržava svoje profesore i relativno kvalitetne programe. Problemi se javljaju ukidanjem završnog ispita - mature i nemogućnošću upisa na nenastavničke fakultete. To se ispravlja nakon godine i pol dana i uvodi se prirodoznanstveni profil laborant u fizici - program sličan programu prirodoslovno-matematičke gimnazije.
V. gimnazija stekla je izniman ugled u srednjem školstvu Republike Hrvatske, a njeni učenici su po svojim uspjesima uvijek u samom vrhu na državnim i međunarodnim natjecanjima.
